62
ЗО. Postonávám, zlato moje! │ 30. Razboljeh se, zlato moje!
30. Разбољех ce, злато моје!
Senica.- Сеница.
Postonávám,
zlato moje, postonávám, zlato moje, odžalosti,
od nevole! Rusé vlasy rozpletla, na milého
čekala: „Přijdi, milý, přijdi jen, budu tvá, než svitne den!"
Razboljeh se,
zlato moje, razboljeh se, zlato moje, od tetuge
i nevolje! Ruse kose razplela, svog dragoga
čakala: „Dodji, dodji, dragane, biću tvoja, dok svane!"
Разбољех ce,
алато moje, разбољех ce, злато моје, од тетуге
и невоље! Русе косе разплела, свогдрагога
чакала: Дођи, дођи, драгане, биђy твоја, док сване!"