Slovanstvo ve svých zpěvech: Kniha V. Písně lužické.


Ludvík Kuba, Pardubice 1887

115

zejgrawacy, z wótřym mjacom zejgrawacy.

Njebě to chylcycka malučka,
luby ten klapa se wo durja.

Hola hej, hola, maśeŕka!
źo ga to waše źowčo jo?

Naše to źowčo doma jo,
šyjo tu wóno ten śańki šant.

Pomagaj bog śi, źowcyšćo!
komu ga šyjoš śańki šant?

Šyjom jen mojom’ lubemu,
kotaregož ja nejlubjej mam.

Wezeł jo kónja za wuzdźicku,
lubcycku swóju za rucycku.

Njedał se pjerwjej jej z města gnuś,
dejała zlubiś, až jog’ kco buś.

Te reje wón z njeju rejujo,
pyšne je z njeju zwózujo,

Serbske te kroše brinkajucy,
ceŕwjene złota zmjetujucy.

79. Srbská reja.

(Z vlastních zápisek.)

Hornolužická.